10 nov SVIJEST I NESVIJEST
Poznata su nam stanja ljutnje, nervoze, sreće, ushidenja, očaja, tuge, napetosti….a da li nam je poznato
stanje potpune ispunjenosti i spokojstva koje se pojavljuje iz čista mira i dolazi iz neistraženih dijelova
postojanja? To stanje dolazi iz dimenzije koju smo zanemarili, osnovne dimenzije našeg bića kojom se,
na žalast, najmanje bavimo. Jedino mi sami sebi možemo proizvesti to stanje, odnosno mi ga ne
proizvodimo, ali možemo ga zapaziti kad se pojavi.
Ako pogledamo oko sebe, na svakom koraku primijetićemo ljude koji svoj život u potpunosti i na svim
nivoima prepuštaju drugima – čak prelaze ulicu na pješačkom prelazu bez da pogledaju lijevo, desno.
Ako ih pri tome udari auto, nisu oni krivi i to se njih ne tiče, kriv je šofer. Isto tako čekaju na red kod
doktora da im doktor kaže šta im je. Nisu svjesni da jedino oni mogu znati šta im je, da to ne može znati
ni jedan ljekar, iscjelitelj ili guru. Prisutnost i preuzimanje odgovornosti za svoj život po svim aspektima,
najbitnije su stvari za svakoga od nas. Ne zidanje kuće ili pravljenje zimnice, ne završetak studija i
odlazak na posao, ne pravljenje porodice i podizanje djece, već odgovornost i prisutnost, koje su
preduslov širenja svijesti. Naravno, širenje svijesti ne isključuje kuću, djecu i zimnicu, svijest je upravo generator i
podloga svih radnji koje činimo. Ako nema svijesti, sve ostalo je jalovo, nepotpuno, neskladno i
opterećujuće. Zbog odvojenosti od sadašnjeg trenutka i samih sebe, mi patimo, bjesnimo, izazivamo
svađe, prepuštamo se ljubomori i zavisti, i na kraju – razboljevamo. Nisu virusi i bakterije uzrok naših
zdravstvenih problema, odvojenost od stvaralačke inteligencije i sveukupne svijesti vodi nas u slabost.
Obrati pažnju na osjećaj koji ti se javlja pri ulasku u more ili duboku stogodišnju šumu. Zapazi osjećaj koji
ti se pojavi dok ležiš na livadi i gledaš u zvijezde… ili onaj osjećaj dok plešeš, slušaš neku dragu melodiju.
Prizovi u pamćenje osjećaj koji si osjetio-la u trenutku kad prvi put čuješ neki potpuno novi zvuk, a još ne
znaš izvor zvuka, um mu još nije dao ime. Sve ovo su momenti u kojima je u prvi plan iskočila svijest, gdje
su se mišljenje i svijest razdvojili. Tada na trenutak možeš osjetiti beskonačnost, i pojmiti sveukupnost
koja je iznad svih radnji kojima se bavimo, iznad svih pojavnih oblika koje vidimo, iznad svega o čemu
razmišljamo, iznad prostora i vremena. To su trenuci spokoja. Pokušaj osvijestiti dimenziju koja
neprekidno struji tvojim tijelom i pokrede kucanje tvog srca, koja je osnova postojanja. Kad se povežeš sa
cjelinom primjetićeš kako se povećava broj korisnih događaja, spontanih susreta, podudarnosti i
sinhroniciteta. Radost je glavni indikator svijesti, ona se javlja sa prisutnošću i gdje je radost tu je i
svijest. Kad osjetiš radost, obrati pažnju na to odakle je došla.
Ekart Tol u svojoj knjizi Nova zemlja kaže:“ kad sadašnji trenutak umjesto prošlosti i budućnosti postane
žarišna tačka vašeg života, raste kvalitet vašeg života. Kad kažete da uživate u nekom radu, to je u stvari,
pogrešno. Čini se kao da radost izvire iz onoga što radite, ali to nije tako. Radost ne izvire iz onoga što
radite, nego se iz dubine vaše duše uljeva u ono što radite, a tako i u ovaj svijet. Pogrešna pretpostavka
da radost izvire iz onoga što radite prirodna je, ali i opasna, jer se stvara uvjerenje da je možete dobiti iz
određenog predmeta, stvari ili djelovanja. Tada vi od svijeta tražite da vam stvori radost i sreću. Ali svijet
to ne može učiniti. Zbog toga mnogi ljudi žive u stanju neprestane frustracije. Svijet im ne pruža ono što
bi po njihovom mišljenju trebao. Kolektivna bolest čovječanstva je u tome što su ljudi toliko zaokupljeni
onim što se događa, toliko hipnotisani svijetom prolaznih oblika, toliko zaneseni sadržajem svog života
da su zaboravili bit, ono što je sa one strane sadržaja, sa one strane oblika, sa one strane misli. Toliko su
zaokupljeni vremenom da su zaboravili vječnost koja je njihovo porijeklo, dom i sudbina. Vječnost je
živuća stvarnost onoga ko jeste. Ako možeš osjetiti budnu unutrašnju tišinu u pozadini dok se u
prednjem planu odvijaju događaji, to je to.“
Doživljaj koji osjetim kad sam svjesno prisutan u trenutku, šta god da radim, ispunjava me spokojstvom.
Kako je Tol to lijepo izrazio, osjetim“ budnu tišinu u pozadini“. Kad zaplovim na talasu svjesnosti, ništa
me ne može izbaciti iz ravnoteže, čak ni događaji zbog kojih bi se inače razbjesnio ili jako rastužio. Put ka
širenju svijesti jednosmjeran je i kad kreneš tim putem, nema više vraćanja – crveni okrugli znak sa
bijelom crtom na sredini koji ćeš primjetiti u retrovizoru na prvoj raskrsnici, jasno će ti dati do znanja da
više nema nazad. I budi siguran da zbog te nemogućnosti povratka na staro, tebi ni u jednom trenutku
neće biti žao.
Prisutnost koju osjećam na ovom energetskom mjestu, svaki put me ispuni radošću. Moguće je da ove scene
u tebi izazovu radost zajedno sa strujanjem svijesti koja je njen vjerni pratilac. Nastavi biti prisutan-na na svakom mjestu i u svakom trenutku, neka ovaj video bude tvoja inspiracija.
No Comments