09 maj EGO I KAKO GA PREPOZNATI
EGO
Prije otprilike mjesec dana, nazvao sam prijatelja sa kojim se družim gotovo čitav život. Nakon što mi se nije javio na telefon, znao sam da se nešto u našem odnosu poremetilo, intuitivno sam to osjetio. I prije se dešavalo da mi se ne javi, ali ovaj put intuicija mi je govorila da postoji konkretan razlog nejavljanja. Nisam želio mnogo da se bavim tumačenjima i vrtim po glavi moguće uzroke, već sam u idućih petnaestak dana ponovo pokušao uspostaviti vezu s njim. Nakon niza bezuspješnih poziva, poslao sam sms poruku u kojoj sam ga upitao da li je sve u redu? Sačekao sam još par dana i najzad, kad ni na sms nisam dobio nikakav odgovor, uputio sam glasovnu poruku u kojoj mu govorim da shvatam kako nešto nije u redu, ali da stvarno ne znam šta bi to moglo biti. Zamolio sam ga da mi oprosti ako sam ga nečim uvrijedio i da se javi kad bude spreman, kako bi smo pokušali riješiti taj nesporazum ili šta god to bilo. Intuicija nam uvijek govori istinu i to bez ijedne riječi. Taj osjećaj koji se javio u meni nakon prvog poziva, potvrdio je da me šesto čulo nikad ne vara – odmah sam znao da ni na iduće pozive neće odgovarati. Zato i služi Kurs Intuitivne Transformacije, da napokon povjeruješ svom unutrašnjem glasu.
U praksi se često dešavaju svađe i rasprave, nekad čak i fizički obračuni. Kumovi, braća, prijatelji, posvađaju se i prestanu komunicirati. Ali isto tako, dešava se da jedna strana nema pojma o čemu se radi, dok se druga povuče i prekine komunikaciju bez riječi objašnjenja. U oba slučaja, i u svađama, i u jednostranim prekidima odnosa, osnovni razlog je EGO.
Svi mi, bez izuzetka, u toku svog života pod jakim smo uticajem ega koji nam nameće emocije i upravlja našim ponašanjem. Ego je koristan i neophodan dio našeg bića, ali isto tako on nas bukvalno može i ubiti. Svako je samom sebi i sudija i dželat, a to je u stvari naš ego. Jedino viši nivo svijesti može razriješiti ovu naizgled nerješivu situaciju sa egom koji sjedi na kraljevskom tronu i usmjerava nam život gdje on želi. EGO znači neznanje, duševno neiskustvo, nizak nivo svijesti. Kad tad, shvatićemo da najvažnije stvari u životu nisu posao, izlasci sa prijateljima, izgled, materijalno stanje, društveni status, partner, čak ni djeca, već je to rad na sebi – naše lično sazrijevanje. Neko to shvati u mladosti, neko u starosti, a neko možda tek u času umiranja. Ako dopustiš da tobom upravlja ego, nisi dobar ni sebi, ni drugima. Iz tog razloga rad na „raskrinkavanju“ samog sebe je dragocjen.
Ego je u stalnom prosuđivanju i poređenju sa drugima. Ego izaziva sebičnost, stvara lažne potrebe i lažna uvjerenja, iluzije, zamijeranja, sumnje koje uzimamo zdravo za gotovo, bez provjere. Mi nismo stvoreni za patnju, ali naš ego, ukoliko ga ne shvatimo kao putokaz, zadaje i nama i našoj okolini bol, jad, nevolju i bolest. Ali ta bol i patnja su u stvari samo signal da nešto radimo pogrešno. U svojoj praksi sam primjetio da što je jači bol, to je brže osvješćivanje. Mada, ima izuzetaka koji beskonačno trpe torturu ega, i oni potvrđuju pravilo. Zato je potrebno raditi na sebi – da bi smo podigli svoju svijest i bez tog jakog bola. Da bez patnje i bolesti pronađemo sebe. Ego jača svaki put kad ne slijedimo istinu. Mnogi od nas svoju nesvijest skupo plaćaju, ne prihvataju nikakve promjene i drugačiji pristup događajima, okolnostima i samom životu. Čvrsto se drže svojih uvjerenja. Ego nam govori kako nemamo vremena da se bavimo sobom, već moramo trčati za poslom, raditi sve ono što nam društvo nameće, razmjenjivati mišljenja sa drugim egoističnim ljudima i ostvarivati zadate ciljeve da bi smo bili zadovojni. Čudimo se drugima, a u stvari smo isti. Ego nam ne dopušta da uvidimo da je naša potreba za kontrolim proporcionalna tuđoj popustljivosti i pasivnosti i da nas taj vječiti ping-pong sa okolinom, konstantno iscrpljuje i oduzima energiju. Česte su bračne razmirice gdje se dva ega takmiče ko je jači, i gdje obe strane gube energiju i narušavaju svoje zdravlje. Niko tu ne uviđa pravi razlog nesreće. Mi jedni drugima zamjeramo, ne videći sebe. Što manje napadamo, mrzimo, osuđujemo, to se više povezujemo sa svojom dušom, a kad se povežemo s njom, naša duša daje signal drugim svjesnim ljudima i priziva ih u naš život, kao po zakonu privlačenja. Ego nam sužava vidno polje i slabi sluh, onemogućava da vidimo širu sliku. I to radi tako što kreira misao koja stvara emociju, a emocija nam određuje reakciju. Često mi se dešavalo da u saobraćaju doživljavam bijes jer se drugi vozač ubaci preko reda ili se zaustavi i izađe u prodavnicu dok se iza njega stvara kolona automobila. I po pravilu, taj vozač je već bijesan i spreman za raspravu, svađu, pa i tuču. Ako je neko u stanju da napravi takvu stvar i nije ga briga za okolinu, ti ga sigurno nećeš naučiti šta treba da radi i kako da se ponaša. Ali tvoj ego može naučiti tebe šta ti da radiš i kako da se ponašaš u takvim situacijama, i uopšte u životu. Ako se prepustiš mislima, emocijama i radnjama koje pokreće ego, znaj da ćeš patiti zajedno sa svojom okolinom. Zato je potrebno učiniti potpuno suprotno od onoga što ti ego poručuje. Ali nezgodne situacije ne dešavaju se samo u saobraćaju, one su svakodnevne u našoj kući, sa partnerom, djecom, roditeljima, i na kraju sa prijateljima koji neće da se jave na telefon. Život izgleda nije bajka. Ipak, kad počneš raditi na promjenama, na svjesnosti i ispunjenju svrhe svog života, bajka će se desiti.
Kako bi uspio ostvariti uspješnu vanjsku komunikaciju, potrebno je prethodno zabaviti se unutrašnjim dijalogom. Razgovarati sa svojim egom je vještina koja zahtijeva iskreno samoposmatranje i analizu svojih unutrašnjih stanja i reakcija u odnosu na vanjske podražaje. Da li sam ja na isti način, bez riječi objašnjenja, nekad u svom životu učinio sličnu stvar kao i moj ćutljivi prijatelj? Da li sam isto tako prestao razgovarati sa nekim ili učinio nešto što druga strana nije razumjela? To treba da se zapitamo kad nam dođe takva situacija i naučimo iz toga šta treba. U kojoj god nezgodnoj situaciji se zadesiš, nemoj osuđivati, već prihvati da postoji razlog zašto se to dešava upravo tebi. Umjesto da očajavaš što ti neko zatvori vrata ili se ružno ponaša, sačekaj, budi strpljiv, još uvijek ne znaš zbog čega se to desilo. Ne znaš čak ni da li je to dobro ili loše za tebe. Ne dopuštaj mislima koje trče ispred rude i koje proizvodi ego da upravljaju tvojim ishitrenim postupcima. Te misli mogu ozbiljno narušiti tvoje zdravlje.
Postoji poučna narodna priča o čovjeku koji se šetajući planinom umorio, i ne znajući, sjeo da odmori ispod drveta koje ispunjava želje. Čim je sjeo, pomislio je kako je žedan, i u istom trenutku pred njim se stvorio izvor. Začudio se, misleći kako od umora ranije nije primjetio potočić i napio se vode. Ubrzo je shvatio da je gladan i pomislio je na hranu. Za tren pred njim se stvorila trpeza. Kad se najeo, pomislio kako je umoran od hodanja i da bi mu dobro došao konj. I predivni, osedlani vranac stvorio pred njim. „Šta se zaboga ovdje dešava, da ovo nije neko mjesto duhova“- pomislio je. I duhovi su se stvorili. „Bože, pa ovi duhovi mogu da me muče“. I duhovi su ga mučili. Posljednje što je pomislio bilo je da će ga duhovi ubiti.
Teško možemo promijeniti misao koja je štetna, ali joj ne moramo povjerovati. Ne moramo se poistovjetiti s njom i možemo promijeniti fokus. Kad god se u nama pojavi mržnja, prezir, arogancija, strah, ljubomora, zavist, zabrinutost, anksioznost, panika, očaj, frustracija, ljutnja…to su po pravilu signali koji nas navode da pogledamo u sebe i pokušamo otkriti pravi uzrok svoje emocije. Na svoju ličnost najbolje utičemo stišavanjem ega. Suočavanjem sa svojim potrebama, strahovima, nesigurnostima. Razne situacije nas dovode do stresa, ali to je upravo generator naše svijesti. Jer svaka od tih situacija nas uči nečem što nismo naučili. Ako ponavljamo isti obrazac i ako smo fokusirani na greške umjesto na nove mogućnosti, stagniraćemo i nazadovati. Mi zacrtavamo sebi planove i pokušavamo da dođemo do njih na način kako smo zamislili – prečicom, a život nam stalno, iznova, pokazuje pravi put koji ne vidimo od ega koji koji smo uronjeni. Živimo u egoističnom društvu koje podržava egoistične ciljeve. Naučeni smo da ne pratimo ljubav već pratimo strah. Ako smo sebični, potrebno je da počnemo misliti i o drugima. Ako ne dajemo sebi, potrebno je da to počnemo raditi. Zahvalnost je sastavni dio procesa iscjeljenja. Saznanje da uvijek i stalno imamo za nešto da se zahvalimo, spasiće nam život. Dovoljno je što vidimo, čujemo, hodamo i pričamo. Za to možemo biti zahvalni svako jutro kad se probudimo. Svako od nas je bar jednom osjetio bezrazložnu radost koja izlazi iz nas. Radost koja nije uslovljena vanjskim događajima već izvire iz samog našeg postojanja. Prvi put sam to svjesno osjetio dok sam eksperimentisao sa ishranom i bio već petnaest dana na sokovima. Odjednom, misli su mi se tako očistile i radost je prosto pokuljala iz mene. Davanje i zahvalnost učiniće mnogo za tebe i tvoju okolinu. Svoj unutrašnji mir ne možeš graditi iz spoljnjeg svijeta, već unutrašnjeg.
I ako ti se desi slična situacija kao meni i mom prijatelju, nemoj lomiti glavu i razmišljati o tome zašto neko drugi čini nešto, fokusiraj se na sebe i to što ti činiš. Tok događaja učiniće svoje, doći će vrijeme da saznaš zašto su se stvari odvijale baš na taj način. Jer potrebno je prihvatiti to što nam dolazi u susret baš takvo kavo jeste. Sjeti se priče o čarobnom drvetu i fokusiraj svoju misao i djelo, na dobro koje možeš učiniti. Čini dobro, širi svoju svijest, ne dopuštaj svom egu da povrijedi nekog, ili da povrijedi tebe. Ne prepuštaj se okolini, prepusti se svojoj dječijoj duši. Ali ne zaboravi da iskažeš ono što ti leži na srcu. Slobodno izgovori to što te tišti. Prije toga procijeni da li je taj teret koji te stišće pritisnut tvojim egom ili onim što istinski muči tvoje biće. Lako možeš prepoznati šta je u pitanju. Ako je ego, on će te uvući u prepirku i odmah izazvati jednu od već navedenih emocija. Ako se u komunikaciji ljutiš, hitno prestani sa prepirkom jer te ego gura. Ako si mirna, nastavi pričati to što te opterećuje u odnosu sa partnerom, prijateljem, bratom, sestrom, komšijom. Ako se druga strana ljuti, imaš pola sa tuđim egom. A kad udari ego na ego, tu trava više ne raste. Jer ego uvijek radi na uništavanju, drugih ili nas samih.
U svojim dvadesetem radio sam jedno vrijeme u firmi koja se bavila uvozom južnog voća. Vlasnik firme je bio sposoban, ambiciozan čovjek, koji se izvrsno snalazio u trgovini. Pored uvoza voća radili smo sa vještačkim đubrivom i sredstvima za „zaštitu“ bilja. Pare su frcale sa svih strana. Firma je kupovala stanove, automobile, ručalo se o skupim restoranima, a na službenim putevima odsjedalo se u najskupljim hotelima, nije se štedilo. Ali rad koji se bazira samo na sticanju i zanemaruje lični razvoj, neminovno vodi do problema. Nakon desetak godina žestokog tempa, vlasnik firme je doživio težak moždani udar. Nakon toga, ponovo je učio hodati. U to vrijeme ja sam već davno prestao raditi u toj firmi, posvetio sam se potpuno drugim stvarima. Učio sam energetske masaže, tehnike disanja, i bio sam posvećen unapređenju zdravlja. Moj bivši kolega, vlasnik uspješne firme i ja, ponovo smo počeli saradnju, ali sada na sanaciji štete koja je nastala zbog brzine njegovog života i količine stresa koji ga je slomio. Taj lom, učinio je ego. U toku liječenja koje je trajalo više mjeseci, kolega mi je izgovorio nešto što neću zaboraviti. „Peđa, ti znaš kako smo nekad radili, kuda smo izlazili i koliko se trošilo. Nakon svega, firma je propala i sve je otišlo dođavola. Kupio sam mali čamac, plovim Savom, imam jedan stari auto sa kojim se odvezem do Crne Gore i na Žabljaku spavam u kampu koji plaćam 3 eura za noć. I tek sam sad sretan.“
Ako su vanjske okolnosti dobre, srećni smo, ako nisu, nesrećni smo. Onaj ko je svjestan, on zna kako da otkloni patnju, jer razumije da je sam sebi proizvodi. Mi nismo naše misli i emocije, mi smo onaj ko je svjestan tih misli i emocija. Naučiti posmatrati sebe, jedna je od vještina koje stičeš na Kursu Intuitivne Transformacije. Budi svjestan, budi svjesna, ne poistovjećuj sebe sa stvorenim identitetom i egom. Na kursu intuitivne transformacije već smo pričali o tome kako se stvara identitet. Još danas kreni sa radom, vježba za iduća tri dana je da osvjestiš svoj ego. Pronađi koji ego preovladava u tebi? Pasivni ili aktivni. Da li više nanosiš bol sebi ili drugima? Posmatraj svoje emocije u saobraćuju, odnosima na poslu, u kući. Budi otvoren-a za svaki mogući rasplet, a ne samo onaj koji odrediš u svojoj glavi. Ego se često veže za ideje i poistovjećuje sa uvjerenjima – od političke orjentacije, važnosti tvoje struke i posla, preko kluba za koji navijaš, stila oblačenja, muzike koju slušaš i svega što te svrstava u neku grupu. Fokusiraj se na svoje unutrašnje biće i budi prisutan i prisutna u trenutku u kojem jesi.
Ponoviću koje emocije su izazvane egom, to su: mržnja, prezir, arogancija, strah, osuda, ljubomora, zavist, zabrinutost, nervoza, anksioznost, panika, očaj, frustracija, ljutnja, bijes, ogorčenost, napetost, razočarenje, krivica, beznađe, depresija, ekstaza, divljenje, ponos…kad se pojavi neka od njih, širom otvori oči i procesuiraj šta je uzrokovalo njenu pojavu. Ovaj domaći zadatak biće ti od velike koristi, uradi ga.
No Comments