13 jan TI SI SAV MOJ BOL

Osjećam bol. Boli me zato što imam unutrašnji konflikt. Čovjek koji je bolestan pokazuje da kod njega još uvijek postoje ljudske osobine koje su u sukobu sa kulturom, sa civilizacijom, i zbog tog sukoba nastaje simptom. Ali bolestan čovjek je u stvari zdrav čovjek. Srećan je onaj ko ima simptom, onaj ko osjeća bol. Ako nisi u mogućnosti da osjetiš bol, u opasnoj si situaciji. „Normalan“, u zapadnoj kulturi znači – prilagođen. Kad si prilagođen, onda nema bola, ne osjećaš ga. Odrekao si se svega što ti je sopstveno i postao otuđen poput instrumenta, Kod „normalnog“ čovjeka prava osjećanja su toliko potisnuta i zakržljala i predstavljaju sliku hronične tuposti prema samom sebi. U ovakvom okruženju u kakvom živimo, ne možeš biti normalan i zdrav. Tako kaže veliki Erih From.
Strah. Kad te zaboli, pojavi se strah. I ti daješ sve od sebe da središ to što boli. Strah stoji tu kao stražar, kao čuvar tvog zdravlja. On ti se tako predstavio – kao čuvar. I ti čuvaš svoje zdravlje gajeći svoj strah. Kad zaboli, strah upali alarm i ti poletiš doktoru da se riješiš bola. Ali to ne ide tako, tako što ćeš se riješiti bola, jer strah ostaje s tobom sve do kraja. Treba se riješiti straha, čuvara logora. Treba se riješiti logora. Logor je bol koji ne osjetiš, nevidljivi mentalni zatvor usvojenih navika.














No Comments