13 jan TI SI SAV MOJ BOL

Osjećam bol. Boli me zato što imam unutrašnji konflikt. Čovjek koji je bolestan pokazuje da kod njega još uvijek postoje ljudske osobine koje su u sukobu sa kulturom, sa civilizacijom, i zbog tog sukoba nastaje simptom. Ali bolestan čovjek je u stvari zdrav čovjek. Srećan je onaj ko ima simptom, onaj ko osjeća bol. Ako nisi u mogućnosti da osjetiš bol, u opasnoj si situaciji. „Normalan“, u zapadnoj kulturi znači – prilagođen. Kad si prilagođen, onda nema bola, ne osjećaš ga. Odrekao si se svega što ti je sopstveno i postao otuđen poput instrumenta, Kod „normalnog“ čovjeka prava osjećanja su toliko potisnuta i zakržljala i predstavljaju sliku hronične tuposti prema samom sebi. U ovakvom okruženju u kakvom živimo, ne možeš biti normalan i zdrav. Tako kaže veliki Erih From.
Strah. Kad te zaboli, pojavi se strah. I ti daješ sve od sebe da središ to što boli. Strah stoji tu kao stražar, kao čuvar tvog zdravlja. On ti se tako predstavio – kao čuvar. I ti čuvaš svoje zdravlje gajeći svoj strah. Kad zaboli, strah upali alarm i ti poletiš doktoru da se riješiš bola. Ali to ne ide tako, tako što ćeš se riješiti bola, jer strah ostaje s tobom sve do kraja. Treba se riješiti straha, čuvara logora. Treba se riješiti logora. Logor je bol koji ne osjetiš, nevidljivi mentalni zatvor usvojenih navika.
Primjećuješ li to?
Ili si normalan?














No Comments