08 feb PUT U SREDIŠTE SVIJESTI
Kada iz svog stana izađeš na ulicu, nećeš preći ni dva semafora, dočekaće te sportska kladionica, mjenjačnica ili kockarnica. One su tu, strateški raspoređene po čitavom gradu, čekaju tvoj dolazak. To je poklon građanima koji savjesno obavljaju svoje dužnosti. I ti, kao dio građanstva, u svakom trenutku, kad god poželiš, možeš oprobati svoju „sreću“. Ali ti znaš da tvoja sreća nije u „igrama na sreću“ i kladionicama, i ne ideš na ta mjesta, već umjesto toga čitaš ovaj tekst. Ipak, ono što nisi znao je to da svoju sreću nećeš naći ni tamo gdje misliš da bi mogla biti. Nje nema ni u prodavnicama, ni u samoposlugama, tržnim centrima, čokoladama, slatkišima, poslovnim uspjesima, poklonima, položenim ispitima, čak nije ni u partnerima, dobrim ortacima, drugaricama, djeci, godišnjim odmorima, vikendima… Ovo te ipak malo čudi – pa ti svoju bolju polovinu upravo zoveš SREĆO MOJA. A tvojoj boljoj polovini, vaš sin, vaš jedinac, u telefonu je upisan kao – SREĆA MAMINA. To su tvoje dvije najveće sreće, kako onda neko može pisati ovakve neistine i govoriti da u tome nije sreća?
Evo kako.
Istinska, ona prava, nepomutiva i što bi se modernim riječnikom reklo, samoodrživa duboka sreća, ona se rađa i raste samo u tvojoj SVIJESTI. Takva sreća ne zavisi od događaja, od drugih ljudi i tvoje okoline. Doživiš li sebe kao dio supersvijesti koja stvara i održava univerzum, osjetićeš ovo o čemu pišem. Uronićeš u sreću i konstantno je osjećati isto kao što stalno čuješ zvukove oko sebe, nekad tiše, nekad glasnije. Ona će biti tu, uvijek, u pozadini. I najljepši poklon koji možeš dati sebi, svom partneru, djetetu, roditeljima, upravo je ta vrsta sreće. Ali mnogi ne vjeruju da je u tome ključ i ne pokušavaju uroniti u okean univerzalne svijesti i zaplivati.
Sigurno primjećuješ kako si jedan dan fenomenalno raspoložena, a drugi dan bi da te nema, bez nekog posebnog razloga. Nekad znaš ustati na lijevu nogu, nekad na desnu, i to je ono što ti određuje dan, ljevica ili desnica. Ta desnica je upravo ono o čemu ti pričam. Uspiješ li svoju svijest otrgnuti iz stiska dlakave zvijeri – svakodnevnice koja pred tobom neumorno igra predstavu pod maskama i odvlači svu tvoju pažnju, do tebe će stići miris radosti. Taj prvi nagovještaj da sve može izgledati drugačije od ovoga što je tebe snašlo, može biti znak da nastaviš tim putem. Odvajanje od stvari koje ti se same od sebe svakodnevno nameću čim ustaneš, tj. promjena dnevne rutine, početak je tog procesa. Ako čekaš da te sreća i radost zapljusnu na studentskom protestu, ili zato što se promijeni vlast, ili na utakmici, u disko klubu, na ljubavnom sastanku – ta radost će se brzo istopiti. Stvari se mijenjaju i postavljaju na svoje mjesto iznutra. Ako nemaš šarene oči, bićeš vječno u potrazi za ispunjenjem koje nikad neće doći. Uzalud ćeš, slomljen u komade, od drage do drage, od druga do druga, od grada do grada provoditi vijek.* Samo misao koja je čvrsto vezana armaturom svijesti za stubove života, može izgraditi tvoje zdravlje, radost i ljubav koju ćeš širiti svuda gdje se nađeš. Onda sve to što tražiš i za čim tragaš počinje izbijati iz tebe i zapljuskivati tvoju okolinu. I ti ćeš tada, možda prvi put, udahnuti punim plućima i osjetiti sreću u svemu što radiš i sa svima koje sretneš. Tad ćeš se svuda osjećati kao kod svoje kuće, kao more u Grčkoj. Ali to je stvarno tako, ovo nije mašta romantičnog pjesnika, već opipljiva i konkretna istina. To naravno ne znači da nećeš imati loše dane, da te niko neće uspjeti izvesti iz takta, da će med i mlijeko teći u potocima, već znači da će tvoj ugao gledanja na život iz korijena da se promjeni. To znači da se nećeš samosažaljevati i plakati nad svojom sudbinom već biti sigurna u sebe i imati jasan pravac – put radosti.
Tvoja svijest već dugo čeka da kreneš na taj put i kad je već tako, onda se pitaš kako ga naći, odakle krenuti? Ako u ovom tekstu osjetiš miris radosti, možda tvoj put kreće tačno sa ovog mjesta, sa ovog linka, ko zna?!
p.s.
pošalji ovaj tekst kome treba…ti već znaš ko je to.
Peđa Vujović
No Comments