12 feb KAKO PROMIJENITI MISLI
Ne moraš biti kvantni fizičar da primjetiš kako se događaji oko nas iz dana u dan sve više ubrzavaju i transformišu. Kao nikad ranije potrebna nam je intuicija, jer količina zbunjujućih i kontradiktornih informacija koje supersoničnom brzinom gađaju centre naše moći i pinealnu žlijezdu, vode nas u sve žešće konflikte, nerazumijevanje, euforiju, nestrpljenje i opštu napetost. Postajemo dezorjentisani i želimo brzim, kratkim potezima riješiti sve one stvari na kojima nismo radili godinama i desetljećima, želimo preteći vrijeme i jednom supertabletom zbrisati sve naše pogrešne odluke i radnje koje su nas dovele do ovog, sadašnjeg trenutka. I umjesto da se saberemo, mi nastavljamo da se oduzimamo onako kako nas stihija događaja nosi i usmjerava, i dalje ne mijenjajući ni sebe, ni navike koje nas kao magnet vuku u sve teže stanje.
Kao što čvrsto, jako željezo sa lakoćom može uništiti sopstvena korozija, tako i čovjeka lakše nego bila šta drugo mogu uništiti sopstvene misli. Zar je moguće da se samo zbog svojih misli možemo osjećati ogorčeno, izdano, umorno, malaksalo, neshvaćeno, uznemireno i na kraju bolesno? Zar nas ne izdaju, umaraju i ne shvataju drugi ljudi, zar nisu oni krivi za naša ogorčenja? Da li nam čitanje ovog ili bilo kojeg drugog teksta može pomoći da promijenimo način razmišljanja?
Ukoliko je korozija koja nas muči izbila na površinu i postala vidljiva našem oku, odgovor je DA – riječi koje pročitamo mogu nas podstaći na promjenu jer strah od daljeg propadanja probudiće u nama svijest i alarm za uzbunu. I kad taj alarm krene da zvoni, uradićemo sve da ga utišamo. Jer tad smo već primjetili da nešto nije u redu, da je neke stvari potrebno mijenjati i zapitaćemo se – ŠTA DA RADIM? NE ŠTA DA RADIM SA SVIJETOM OKO SEBE, NEGO ŠTA DA RADIM SA SAMIM SOBOM? To je najvažnije pitanje u životu svakog od nas. Onda, u takvom raspoloženju, ovaj tekst možemo pažljivo pročitati i u njemu prepoznati riječi koje bude našu intuiciju, a svi mi, bez izuzetka, osjećamo da naša intuicija može izaći na kraj sa svim unutrašnjim i vanjskim korozijama i usmjeriti nas u najboljem pravcu.
Sa druge strane, ako se rđa krije duboko ispod polirane površine naših svakodnevnih obaveza zbog kojih nemamo vremena dići glavu i ne vidimo izlaz od briga koje nam mute pogled i oduzimaju dah – oštećenja tkiva i deformacije duha će napredovati sve dok ne izbiju na površinu. Rđa će za to vrijeme kroz našu podsvijest i navike koje ta podsvijest gradi, neprimjetno napadati želudac, mozak, jetru, srce, bubrege, dušu. I ako budemo imali sreće, nešto od toga će da nas zaboli. Ako budemo imali sreće, naletićemo na doktora koji zna šta radi. Ako budemo imali sreće, nekako ćemo izbjeći protokol i preživjeti sve opasnosti moderne civilizacije i medicine, bez teških posljedica. Ako budemo imali sreće, poslušaćemo sebe i svoju intuiciju.
Zamoliću vas sada da na trenutak zamislite sebe kako grizete kiseli limun kao zrelu jabuku i kako se njegov kiselkasti sok slijeva ispod vašeg jezika puneći usta i cureći dalje niz bradu. Fokusirajte misli na svoje pljuvačne žlijezde i pokušajte osjetiti taj oporo-kiseli sok svježeg limuna ispod jezika. Sada zatvorite oči na desetak sekundi i zamislite svoje zube kako stišću čitav limun čiji je sok već napunio vaša usta. Da li vam je krenulo lučenje pljuvačke?
Ovaj kratki test pokazuje vam kako misli mogu uticati na fizičke procese u vašem tijelu. Kad uočite da su naše misli i način razmišljanja uzročnici gotovo svih naših fizičkih i mentalnih manifestacija i da utiču na snagu našeg tijela, na naše zdravlje, sreću, radost, onda možete započeti sa eksperimentima i pokazati sebi kako i na koji način pojedina misao utiče na naš organizam. Ti eksperimenti su mnogo važniji nego što vam se to u ovom trenutku čini i mogu popraviti čak i ono što mislite da je nepopravljivo, ono s čim ste se već pomirili. Prije nego što ću i sam početi izvoditi ove pokuse koji su mi spasili život, mislio sam da ako se potopim u ledenu vodu da ću dobiti upalu pluća, ako izađem mokre kose napolje – dobiću meningitis, ako ništa ne jedem tri dana – zapetljaće mi se crijeva, ako ne jedem meso bar tri puta sedmično- izgubiću snagu, ako ne idem doktoru – umrijeću, ako ne čitam novine – zaglupću, ako ne odgovorim na uvredu – ispašću slabić, ako ne gledam TV – ubiću se od dosade, ako odem sam u planinu – rastrgaće me vukovi i medvjedi, ako se bavim duhovnošću – biću čudak, ako sadim svoj krompir, luk, pasulj, šargarepu – biću seljak….dug je spisak ogleda koje sam izvodio. Ovakvi uzročno posljednični misaoni mehanizmi prenose se sa koljena na koljeno i usvajaju u ranom djetinjstvu. Grade ih naši roditelji i okolina, kroz odrastanje nadopunjuju se mnogim drugim programima koji od naše svijesti preuzimaju volan i postavljaju se u ulogu autopilota za sve naše oduke i postupke. Radeći na sebi, mi šmirglamo i brusimo svoju podsvijest mijenjajući loše navike i uvjerenja koja su nas dovela do problema. A navike mogu biti razne, od onih lako prepoznatljivih, kao što su pušenje, ljenost, slatkiši i alkohol, do skrivenih i teško uočljivih podsvjesnih mapa koje kreiraju negativne ishode. Jer misao i podsvijest koliko god mogu da nas poprave, isto tako mogu da nam pokvare život, a da toga nismo ni svjesni. Mi mislimo uzrok problema je u onom ili ovom, a on u stvari, leži u našem programu – načinu razmišljanja, u društvenoj matrici koju smo usvojili kroz svoje odrastanje i o kojoj više i ne razmišljamo. Tu rđu mi ne vidimo, ali upravo taj dio – naša formirana podsvijest, ona razmišlja za nas i bez znanja naše svijesti donosi važne i manje važne odluke koje pospješuju koroziju. Reakcije našeg tijela na impulse koje šalje podsvijest su automatizovane. Mi ne možemo uticati na taj proces, isto kao što ne utičemo na svoj autonomni nervni sistem. Nismo svjesni da sve to radi bez našeg znanja. Ali kad shvatimo da program iz djetinjstva baguje, možemo instalirati novi.
Bezbroj puta sam od kursista čuo – „ja uopšte ne vjerujem doktorima“, a kad ih podsjetim da oni ipak redovno posjećuju te iste doktore kojima uopšte ne vjeruju i o kojima pričaju sve najgore, oni se zagledaju u mene očekujući da shvatim tu kontradiktornost kao jednu normalnu činjenicu. To znači da im je praksa pokazala da odlaskom kod doktora ne uspijevaju popraviti svoje stanje, čak im se to stanje pogoršava, ali oni i pored toga i dalje slušaju svoj podsvjesni program. Isto tako kažu mi da uopšte ne gledaju TV, „osim“ pojedinih emisija zbog kojih je TV uključen 12 sati dnevno. To znači da oni, osim kad nisu u kući, sa TV –a primaju informacije punih 12 sati dnevno, sedam dana u nedelji. Ili od početnika kursa čujem kako su probali sve, ali ništa im ne pomaže. To probali sve znači pili su dva dana čaj koji blagotvorno utiče na želudac i to im nije pomoglo – njihova podsvjest im govori da im ništa ne može pomoći zato su treći dan odustali. Ili su tri puta odradili vježbe za bolove u koljenu, a koljeno ih i dalje boli jer imaju genetske predispozicije. A ne znaju da su genetske predispozicije, u stvari, usvojene navika svojih roditelja i da bi se uz pomoć upornog vježbanja riješili bola. Za nekog ko čvrsto odluči da popravi svoje stanje, taj će na kraju težeg ili lakšeg, dužeg ili kraćeg puta, doći do saznanja da se stvari mijenjaju iznutra a ne spolja. I sav radostan, potrčaće u samopopravku – uz Majinu i moju pomoć ili uz pomoć nekog trećeg…
Širenje svijesti i način razmišljanja – od toga sve počinje! SVE DOBRO SVIMA…
No Comments