12 apr PROTOK SVIJESTI
Odakle nam misli stižu,
stmovite i snažne
pa nas vode tako
u trenutke strašne
služe li nam one
il služimo mi njih
da pokornost njima damo
da od njih ovisni smo svi
i zar treba onda tako
pustit ih u se lako
da pometnju one prave
da nam dođu čak i glave.
Ukoliko ne obraćaš pažnju na svoje misli, one mogu biti uzrok velikim nevoljama. Za sada se nećemo baviti pitanjem odakle misli dolaze, već kako ih osvjestiti i šta činiti sa onim koje nam ne daju mira. Kad god naš um nije zauzet konkretnim radnjama za koje je potrebna usresređenost i pažnja, mi automatski počnemo razmišljati o nečemu. Dnevno kroz našu glavu proleti desetine hiljada misli. Mnogima od nas, po pravilu, uglavnom promiču brige, žal za propuštenim, negativne prognoze, razočarenja, nepovjerenja, unutrašnje borbe, mukotrpne i neplodne kalkulacije, previranja i razni strahovi… Upravo takve misli uzrok su mnogih naših problema, i to mnogo većih problema nego što to možemo zamisliti. Protok negativnih misli koje nismo čak ni osvjestili, skupo plaćamo svojom grbačom. Ali ipak, dobra vijest je da na ovu pojavu možemo uticati i danas ćemo naučiti kako i na koji način. U tu svrhu poslužiću se primjerom svojih svježih iskustava sa negativnim mislima.
Upravo u ovom trenutku dok pišem ovaj tekst, događaji koji su mi se desili u posljednja dva dana, pokušavaju preuzeti svu moju pažnju. Sve to što se desilo i što se još uvijek dešava, stoji zaglavljeno u mom čeonom režnju i maše crvenom maramom ispred mojih očiju. Iako znam da ne mogu uticati na ono što je prošlo, iz mene stalno iskaču mnoga pitanja koja zahtijevaju trenutne i hitne odgovore. Jedan dio mene, ili već nečega što zovemo ja, šta god to značilo, buni se i zahtijeva da neodložno razriješim situaciju, da razmišljam o svemu ovome u šta sam upao i zaustavim sve ostale radnje dok ne riješim trenutne „probleme“. Taj isti dio mene tjera me da do tančina analiziram sve svoje postupke, postupke drugih, te da se pitam šta bi bilo kad bi bilo. To moje neosvješteno prevashodstvo gura mi mikroskop u ruke da bolje vidim sitna crevca i tjera me da mijenjam ono na šta ne mogu uticati, uvlačeći me tako u emocije koje mi stišću grlo, suše jezik i izazivaju mučninu. Ali srećom, tu je i moje osvješteno visočanstvo, onaj drugi dio mene koji mi govori da se batalim mlaćenja prazne slame, posvetim nečem drugo i prestanem okretati točak misli: „Dragi Peđa, ne treba ti ta analiza, nemaš ništa od toga. Bolje izađi napolje, bavi se nečim, fotografiši, trči, piši…izbaci iz fokusa jalovi posao prevrtanja jalovih misli … sve će se složiti kako treba, na način koji treba i onda kad treba.“
I eto, ja sad zato pišem ovo što ti čitaš. Ali čim stavim tačku na kraj rečenice, onaj toreador u glavi opet mahne crvenom maramom, opet skrene moju misao na sebe i opet me razjari. Umeđuvremenu, desi se i jedan telefonski poziv koji još više zakomplikuje čitavu situaciju. Šta da radim – nastavljam sa pisanjem, ne posustajem. I sad se pitam, da li je moguće da pisanje onoga što mi se desilo i što mi se još uvijek dešava može da me smiri i odvuče od mojih burnih reakcija, iako su baš te reakcije ono što želim izbjeći?
Da, upravo je tako, jer pisanje onoga što osjećam traži ulogu posmatrača, tj. pripovjedača koji opisuje ono što posmatra, a ne aktivnog učesnika koji pod pritiskom treba donijeti odluku i reagovati. Uloga pripovjedača razlikuje se od uloge aktera. Akter koristi druge misli od misli koje koristi posmatrač. I kad osjetiš i shvatiš da ispadaš iz takta, umjesto da prevrćeš misli i pokušavaš riješti nešto u stanju sužene svijesti, uzmi olovku i samo opiši emocije koje upravo doživljavaš. Nemoj prepričavati događaje koji su te izbacili iz ravnoteže, već isključivo opisuj svoj doživljaj, svoje reakcije na to dešavanje. Učiniš li tako, nećeš se pokajati, jer doživjećeš pravo čudo, ono čudo koje se baš sada dešava meni dok ovo pišem. Ja ovog trenutka primjećujem kako se stvari u meni smiruju i kako onaj toreador sa crvenom maramom odustaje od mahanja jer vidi da ne obraćam pažnju na njega. Postajem sve mirniji i sve manje uzbuđen. Pišem, ne proživljavam ponovo prošlost.
U ovakvim situacijama, kad misli krenu da me love i lome, shvatio sam kako je prioritetno da prekinem njihov tok koji mi izaziva nervozu i nemir. Shvatio sam da tako mogu prevazići razne neugodnosti koje nastaju zbog moje nemoći da utičem na dešavanja koja ne zavise od mene. I umjesto da se stalno vraćam na ”mjesto zločina” ponavljajući i sebi i drugima šta mi se desilo, i tako iznova i iznova proživljavam traumatične trenutke, naučio sam da umjesto toga počnem da se bavim bilo čime što mi skreće i odvlači misao sa brige koju proizvode „nemili“ i nemirni događaji. Fokusiranjem na pisanje, trčanje, ples, rad u kući, prostiranje veša ili pranje suđa, mogu savladati napade vlastitih misli i fokusirati se na svoj unutrašnji mir. U tome mi pomaže Posmatrač.
Među mnoštvom svojih JA, imenovao sam ono najveće, veliko JA i dao mu titulu Posmatrača. Njegov zadatak je da motri na mene 24 sata dnevno i podnosi izvještaj o svemu što ostali dijelovi mene čine – da iz prve ruke prenosi sve moje aktivnosti, unutrašnje i vanjske. U zadatke Posmatrača spadaju i: raporti o emocijama koje se pojavljuju u toku dana, izvještaji o reakcijama mog tijela na te emocionalne nadražaje, kao i postavljanje mentalnog ogledala tačno ispred moje face na svakih petnaest minuta. Uz pomoć savjesnog Posmatrača mogu da amortizujem misli koje kao lavina krenu zatrpavati moju svijest u svakoj izazovnoj situaciji. Shvatio sam da jedna izazovna situacija stvara drugu i da one rastu kao pečurke poslije kiše ukoliko brzo ne zaustavim bujicu misli koje automatski generišu novu, sljedeću izazovnu situaciju. Moj Posmatrač koji je ujedno i moj vrhovni savjetnik i čuvar mog zdravlja, kaže mi da u tim kritičnim trenucima prvo pomislim na vazduh oko sebe, udahnem ga i odmah, po kratkom postupku, nađem aktivnost koja će usporiti kovitlac misli i stvoriti uslove za protok svijesti.
Ovaj tekst ujedno je svojevrstan dnevnik, ali ne na same događaje, već direktan uvid u moje reakcije na privatne i poslovne situacije koje su mi se dešavale prije i za vrijeme samog ovog pisanja. Maloprije sam ustao od računara i prisustvovao scenama koje bi me lako mogle odvući u konfuziju da nemam svog najboljeg prijatelja – Posmatrača. Šta se u stvari dešava u ovakvim procesima kada gubimo tlo pod nogama i stvari gube smisao, kad nas obuzmu bijes, ljutnja, strah, razočarenje, nemir, ljubomora, zavist, oholost, osvetoljubivost, nemoć…? Dešava se to da emocije preuzimaju kormilo iz ruku naše svijesti. Sve ovo što sam gore nabrojao isključivo je rezultat aktiviranja EMOCIJA, one izazivaju sva ova STANJA, (da ne napišem slovo r umjesto slova t).
Ali emocije ne dolaze niotkud, nisu se tu stvorile iz čista mira. Kada mislimo, mi koristimo jedan oblik energije kako bi smo kreirali drugi oblik energije. Naše misli, tj energija misli, bukvalno se kristališe i materijalizuje u objekte i događaje u nama i oko nas. EMOCIJE NASTAJU IZ NAŠIH MISLI. Emocije su uslovljene našim mislima. Negativna energija misli stvara negativne emocije iz kojih slijede iste takve manifestacije , a to su često tjelesna i mentalna slabost. Pozitivna enegija misli kreira pozitivne pozitivne emocije i pozitivne manifestacije – a to su tjelesna snaga i mentalna svježina. Ovo nije nikakva mudrolija niti new age izmišljotina, već prosta činjenica. Dakle, krajnji problem ipak leži u našim mislima.
U posljednja dva dana susrećem se sa izrazito negativnim mislima i manifestacijama drugih ljudi. To se dešava sa različitim osobama u različitim okolnostima i u relativno kratkom vremenu – kao da je sve teledirigovano i usklađeno iz istog centra. Ljudi međusobno prenose energiju jedni drugima, dovoljno je da jedan od deset kolega na tvom poslu manifestuje svoje negativne misli i automatski će se pokrenuti mehanizam negativnosti na sve ostale kolege. I ne samo to, ta energija će se dalje prenijeti i na ukućane svih kolega… Juče sam čak vidio jednu tuču, koja je bila „šlag na torti“ , kulminacija negativnih misli nastalih u saobraćajnoj gužvi. Pod uticajem svih manifestacija jučerašnjeg i današnjeg dana, i ja sam jednom nogom zagazio u slično stanje. Ipak, zaustavio sam se na vrijeme, nije me povukao vrtlog vira, jer sam se pribrao i kanalisao svoje misli. Kako bi ste smanjili i zaustavili poguban uticaj okoline na sebe i spriječili dalji protok negativne energije na ljude oko vas, odmah, ovog trenutka probudite svog Posmatrača i pročitajte mu spisak zadataka i obaveza koje sam naveo u gornjem tekstu. Ne zaboravite to staviti na papir i potpisati ugovor sa Posmatračem, da ne bude kasnije – nisam znao, zaboravio sam.
Međutim, dešava se da i pored toga što se trudimo i pazimo šta mislimo, mi ipak možemo doživljavati udare negativnih emocija. Kako sad to, kad smo prije minut zaključili da emocije nastaju iz misli, onda to nije logično? Možda nije logično na prvi pogled, ali na drugi već jeste. Zamisli kako si krenuo da preuzmeš auto od majstora jer ti je majstor još prije dva dana javio da dođeš po auto za dva dana. I ti si sad tu, kod njega, ali auto ipak nije gotov. I to ti se dešava već treći put zaredom. Majstor sa čačkalicom među zubima ponovo izgovara dobro poznatu rečenicu – ”batice, dođi prekosutra, jbg, nisam stigo”. I pored svega toga ti pokušavaš ostati priseban, upireš se iz petnih žila i osmjehuješ, ali osjećaš kako ti donja usna podrhtava i čuješ kako tri pretis lonca u tebi kreću da šište. I već zamišljaš kako svog lepotana u plavom radničkom odjelu vežeš za dizalicu i na njegove oči, blaženo demoliraš njegovo leglo-radionicu u kojoj ti auto stoji već deseti dan. I shvataš da i pored svih pozitivnih misli sa kojima si došao do radionice i fokusirao se da ostaneš miran, kako i pored dubokog mirnog disanja, tebi ipak gori u grudima i srce lupa kao ludo? (ovaj događaj je stvaran, nije fikcija, desio se juče jednom početniku kursa 🙂 )
Objašnjenje ove okultne pojave leži u nevidljivim mislima, mislima koje dolaze iz naše podsvijesti. Podsvijest je skladište svega onoga što smo vidjeli i prošli – ostava, polica, fioka puna misli, osjećaja, memorije, iskustva i svih programa koji su nam utisnuti od rođenja. Naša svijest nema kapacitet da sve to drži u svojoj dnevnoj sobi, zato je to sklonjeno u podrum, nije bačeno i izbrisano. Kad nešto zatreba, možemo to lako dohvatiti. I kad odeš kod majstora po auto „naoružan“ svjesnim, dobrim mislima, u tebi se aktivira i podsvjesni, automatski program koji ti na ekranu istog časa prikaže sve majstorije svih majstora koji su te do tog dana okretali na ražnju, na laganoj vatri. Sjetiš se i električara, i vodoinstalatera, i službenice iz infostana, i internet provajdera, i upravnika zgrade, i doktora…I pobuniš se kako tebe niko više neće praviti budalom i kako ni jedan majstor ne zaslužuju finoću. I onda protiv sve svoje dobre volje i protivno svojoj svijesti koja ti kaže da ostaneš miran – ti popuštaš. Čuješ sebe kako ti glas postaje sve glasniji. Konflikt između svijesti i podsvijesti izlazi kroz tvoje sve glasnije grlo i već pogledom tražiš macolu i konopac po radionici svog dobrog majstora.
Upravo zbog svega toga potrebno je da hitno uradiš proceduru koju sam već opisao. Dakle Imenuj svog Posmatrača, postavi ga na položaj profesionalnog upravitelja čiji će zadatak biti da te obavještava o svim promjenama u tebi. Čim se pojavi neka negativna emocija, tvoj upravnik ima zadatak da ispali svijetleću raketu i vikne STOJ. Potpisnici ugovora trebaju biti profesionalni Posmatrač, sa jedne strane, i tvoja svijest sa druge. Profesionalni Posmatrač je predstavnik tvoje podsvijesti. Obavežite se da će ćete poštovati pravila. A osnovno pravilo je da čim od svog Posmatrača dobiješ informaciju kako je neka negativna emocija izbacila periskop i samo čeka pravu priliku da te potopi, ti u tom momentu treba da okreneš kormilo i udaljiš se od torpeda koje vreba ispod površine. Pojavljivanje negativne emocije je znak za promjenu kursa, šta god da se na terenu dešava i koliko god misliš da je opravdana tvoja ljutnja. Tek kad se nađeš na sigurnom odstojanju van dometa torpeda, tek onda možeš realno razmotriti situaciju i odrediti tok svog daljeg djelovanja. OSNOVNO JE NE DOPUSTITI TORPEDU DA POGODI TVOJU NEGATIVNU EMOCIJU I IZBACI TE IZ CIPELA. To što si pobjegao sa terena i tako izbjegao svoju vulkansku reakciju, to nije bijeg od stvarnosti, već upravo suprotno – stvaranje uslova za sagledavanje stvarnosti. Ako se nekad desi da opsuješ i podvikneš, to ne znači da trebaš upadati u kolo svađe i histerije i dopustiti emociji, umjesto svijesti, da ti kroji sudbinu. Vremenom, nećeš morati bježati, stvorićeš naviku mirnog reagovanja na sve situacije.
Ne znam da li si svjesna da ti Posmatrač može spasiti život i da je on tvoja najbolja drugarica. Ne znam da li si svjestan da je Posmatrač tvoj anđeo čuvar. Podsvjest je moćnija od svijesti. Zato ti je i potreban stražar koji budno motri na nju. Posmatrač tako pazi i na tvoje zdravlje i na tvoju radost. Kako razvijaš vještinu samoposmatranja, tako sve bolje upoznaješ sebe, svoje slabosti i svoje jače strane.
Ništa se ne može riješiti na pravi način ukoliko se rješnje traži dok si van sebe. Takva rješenja nisu rješenja, već umnožavanje problema. To možeš dokazati na bilo kojem vlastitom primjeru, ne treba ti ovaj tekst za to. Tekst ti daje uputstva kako da upotrijebiš alat uz pomoć kojeg možeš popraviti samog sebe. Taj alat svi posjedujemo, ali mnogi od nas ne znaju da rukuju s njim. Ovo što čitaš je ključ kojim pokrećeš mehanizam samoposmatranjanja. I kad ga staviš u bravu, stičeš moć da mijenjaš navike koje te sputavaju u vlastitom razvoju. Uputstva za upotrebu ovog dragocjenog alata upravo sad montiraš u svoju svijest.
Zdravo drvo daje zdrave plodove? Tako je i sa nama, kad su nam misli zdrave, biće nam zdravo i tijelo. Ako se razbolimo, bilo bi od pomoći da istražimo kakve su nam misli, uvjerenja i podsvijest, jer tako možemo otkriti uzrok naše bolesti.
Kurs Intuitivne Transformacije podiže tvoju podsvjest u svijest, tu je čisti, pere, oblači u novo, čisto odijelo, zatim je vrati na svoje mjesto. Ken ju biliv it!?
Prati lekcije, nemoj bježati sa časova, budi istrajna. Stvari se mijenjaju.
I još jedna bitna stvar – nemoj preozbiljno shvatati život 🙂 .
Podijeli ovaj tekst i pošalji ga nekom – ti već znaš kome…
Peđa Vujović
No Comments