22 apr MOTIVACIJA I DISCIPLINA
Motivacija je nešto što nas pokreće u akciju. Ona nam je potrebna bukvalno za sve – da bi smo ostvarili rezultate pri učenju nove vještine, da bi smo promjenili loše navike, u učenju jezika, u sportu, pa čak i za vođenje ljubavi :). Šta god želimo ostvariti, motivacija je ključna. Motivacija ti treba i za uspješno pohađanje Kursa Intuitivne Transformacije. Često se dešava da sa oduševljenjem i euforijom krenemo u nove poduhvate, ali za par dana se ohladimo i ne dovršimo započeto. Zato je potrebno da stvorimo i održavamo motivaciju, da radimo sa voljom, interesovanjem, pa i sa radošću. Kad tako činimo, dočekaćemo prve rezultate koji će nam dati vjetar u leđa, volju i snagu da realizujemo ono šta smo zamislili.
Prije nekoliko mjeseci zaboljelo me koljeno. Iz čista mira – nisam se povrijedio, iskrivio nogu ili udario, jednostavno je počelo da me boli. Po sinhronicitetima koji mi se često dešavaju jer neprestalno radim na ličnom razvoju, baš u vrijeme kad sam osjetio prve bolove do mene je došao video u kojem su prikazane vježbe za bol u koljenu. Počeo sam ih raditi i već za nekoliko dana osjetio da mi je bolje. Nakon sedmog dana bolovi su još uvijek bili prisutni, ali njihov intenzitet se osjetno smanjio. To je bilo dovoljno da se moja motivacija pojača i nastavio sam sa vježbama. Za mjesec dana bol je gotovo prestao i primjetio sam kako moja motivacija vremenom splašnjava . Ali već sam stvorio naviku i po inerciji nastavio sa vježbama. Ponavljati istu vježbu dan za danom, sedmicu za sedmicom i nije neka uživancija. Zato sam, da ne bih odustao, ubacio još jednu, novu vježbu ne izbacujući staru. Samo sam smanjio vrijeme bavljenja prvom vježbam i dodao još jednu, promijenio dinamiku. To je bilo dovoljno da malo pojačam motivaciju i nastavio sam sa radom. Ali znao sam da ako uskoro ne dobijem još podstreka, da se neću dugo baviti vježbama. I naravno, opet se desio sinhronicitet (ili je to ovaj put bio veliki brat koji me prati preko ”pametnog” telefona :)) do mene je došao članak u kojem je pisalo kako je za kvalitet i dužinu našeg života najznačajnije da su nam noge jake. Nije mi ta misao prije padala na pamet, razmislio sam malo i shvatio da je to stvarno tako. Mnogi ljudi koji čak nisu ni u poznim godinama, jedva ustaju iz fotelje samo zato što su zapostavili mišiće na svojim nogama. Umeđuvremenu sam primjetio kako su moji nožni mišići ojačali i kako im se volumen povećao kao nikad do tad. Sa lakoćom sam se peo na osmi sprat. Gotovo potpuno sam prestao koristiti lift, što je bila još jedna nova vježba. Prvobitni motiv da ublažim bol u koljenu, zamjenjen je drugim motivima. Iako je bol potpuno prestao, samim tim i motivi koji su me potakli na vježbe, ja ipak već treći mjesec nastavljam sa treninzima. To je samo zato što sam dodao nove motivacije i umeđuvremenu stvorio disciplinu. Noge mi nikad nisu bile jače. Osjećam se kao kengur :).
Ono što još pomaže u motivaciji je optimizam. Budi optimista, fokusiraj se na svoje mogućnosti, a ne na nemogućnosti. Biti optimimista je takođe navika, ako je nemaš, stvori je. Kurs Intuitivne Transformacije je izvrsna prilika za to. Na kursu učiš više stvari, ne jednu, svaki dan ti dolazi nova pošta sa novim informacijama, fokusiraj se na one koje te ”pogode u žicu”. Fokusiraj se na fotografiju koja te je najviše privukla. Stalno pojačavanje motivacije stvara disciplinu koja je ključ uspjeha. Uspjeh je opet generator optimizma, sve djeluje kao sistem spojenih posuda. U toku kursa dobijaš mnoge smjernice koje, između ostalog, pomažu da postaneš optimista ako već nisi. Ako jesi, do kraja kursa postaćeš superoptimista, megapozitivno naelektrisan :). Samoinicijativno ćeš istraživati teme koje te najviše privuku u radu na sebi. Suština i jeste da se samostalno razvijaš. Stvaranjem nove navike ti polako uspostavljaš i disciplinu. Navika je automatizam, nešto što radiš, a da i ne razmišljaš o tome. Kad uspostaviš naviku koja ti čini dobro, ti si disciplinovao sebe u svom rastu i tako dobio garanciju uspjeha, čim god da se baviš.
Primjer sa koljenom može ti poslužiti da se fokusiraš na pronalaženje motivacije za rad na sebi, od nje sve kreće. Neka ti sve češća pojava ”slučajnosti” tj. sinhroniciteta nakon čitanja ovog teksta, bude dobra motivacija za entuzijazam i dalji rad.
Ono što može da nas koči u procesu u kojem želimo stvoriti i postići optimizam i pronaći motivaciju, je to što se često žalimo na druge ljude – drugi nas sputavaju u ovom, nerviraju u onom, ne daju mira, podmeću klipove pod noge…Njihova toksičnost se svom težinom prenosi na nas i to je jedan od razloga što nemamo motiva ni da ”normalno” živimo, a kamol i da se bavimo radom na promjenama. ”Batali se ćorava posla, nisi ti za toga” – govori ti toksični pesimista, dan za danom. I ti ga slušaš i počneš zajedno s njim da jadikuješ. Ali toksično okruženje i uticaj toksičnih ljudi može trajati samo do trenutka dok protok svijesti ne zahvati tvoje biće. Kad se konačno taj protok uspostavi, toksičnost se iznenada pretvara u drugu kategoriju i više je ne zovemo tako već – loš protok. Onda shvataš kako si i ti bio dio toga, kako si i sam bio izolator radosti. Slab protok energije razlog je toksičnosti. ”Izolatoru” je čaša uvijek poluprazna umjesto polupuna.
Iz svega što ti se dešava i što ti dolazi u život, imaš mogućnost da nešto učiš, na teži ili lakši način. Nakon što svijest zasija u tvom biću, postaje ti jasno da toksičnost sama po sebi nije zla, ona je takva kakva je – otrovna, ali samo za onoga ko nije uspio da na stvari gleda iz više uglova. Svijest širi poglede i uz pomoć svijesti možeš odlučiti da li da se i dalje petljaš u život ”toksičnih” ili više nemaš vremena za to. Do tad, ti si ”žrtva” svih ”izolatora” sa kojima si bio u kontaktu od svog rođenja. Oni su, umjesto tvoje svijesti, upravljali tvojim životom, neposredno i na daljinski. Ali kad vidiš da može drugačije, kad to stvarno osjetiš na svojoj koži, obećavam ti da će se sve promjeniti :).
Nadam se da će ti ovaj tekst biti motivacija da postaneš nepopravljivi optimista, što ti od srca želim.
Peđa Vujović
No Comments